Dalmatinska marenda: Pauza koja hrani dušu i tijelo

Kultni obrok koji je simbol hedonizma i okupljanja oko stola ima samo jedno pravilo: hrana mora biti ukusna, domaća i pripremljena s ljubavlju

Slani inćuni, domaći pršut. Grah s kobasicom, bakalar na gregadu. Tripice, punjene paprike, pašticada i mesu u toću. A nekad i samo komad mesa stisnut između dvije „fete“ friškog kruha. Toliko različitih jela, drugačijih namirnica, a jedno zajedničko ime: marenda. Dalmatinska marenda je puno više od običnog obroka. Ne postoji propisano mjesto na kojem ju konzumiramo niti tip hrane koju je dozvoljeno zvati marendom. Jelo je to koje je u povijesti hranilo težake, davalo im snagu za naporan rad, a danas je simbol okupljanja oko stola, poznatih mirisa iz kuhinja naših mama i baka i čuvanja starih okusa pripremljenih s ljubavi.

MARENDA NIJE “BRUNCH”, MARENDA JE HEDONIZAM I AUTOHTONI OKUSI DALMATINSKOG KRAJA

Potražite li u nekom od hrvatskih rječnika ili jezičnih leksikona odgovor na pitanje što je marenda, otkrit ćete da je to “obrok između doručka i ručka” ili “užina”. I uistinu, tradicionalno, to je obrok koji se konzumirao između 10 sati ujutro i podneva, na pauzi od posla. Danas je doba dana malo fleksibilnije, pa se marendati može i u ranim poslijepodnevnim satima. No vrijeme obroka, unatoč formalnim definicijama, nije ono što definira ljepotu i značaj marende. 

Njezin je značaj u ljepoti okupljanja oko stola, zajedništvu i opuštenosti, ali i poznatim okusima dalmatinskog kraja. Marenda nisu i nikad neće biti internacionalna hrana, sushi, tacosi i tortilje. I ni slučajno nemojte nekome pokušati objasniti marendu engleskom riječju “brunch”! U Dalmaciji se ne ide na “brunch”, u Dalmaciji se marenda.

MARENDA JE HRANILA RADNIKE I TEŽAKE I DAVALA IM ENERGIJU ZA NAPORAN RAD

I sami će Dalmatinci priznati da je marenda ponekad teško objašnjiv pojam. Furešte, odnosno strance i goste, moglo bi zbuniti što se tako naziva i sasvim jednostavna hrana, ali i bogat obrok oko kojeg ima puno posla i truda. Da bi im približili taj pomalo apstraktan pojam, valja se malo vratiti u prošlost. Kako je zapravo nastala danas kultna dalmatinska marenda? Sve je krenulo sedamdesetih i osamdesetih iz tvornica, brodogradilišta, mjesta na kojem su vrijedni ljudi od jutra bili u poslu.

I to teškom, fizičkom. Onom za koji je trebalo energije, koji se nije mogao odraditi na pecivu ili zdjelici zobene kaše. S poslom se kretalo rano ujutro, pa je glad valjalo utažiti i prije podneva. Radnici su se okupljali u marendaškim objektima, koje je tada imala većina tvornica. Marendalo se konkretno. Jela iz teće, meso i slične “jake” obroke pripremljene tog jutra.

MARENDA JE TRADICIJA, ZAJEDNIŠTVO I UŽIVANJE U ŽIVOTU

Svijet se promijenio, ali institucija marende nije nestala. Ostala je utkana u svakodnevni život svakog Dalmatinca. Marenda se kod kuće, na poslu, u polju… Dio je to dana koji označava tradiciju, zajedništvo, prati ga često čaša vina, ponekad krene i pjesma. Cijeli svijet zna da Englezi popodne ispijaju čaj uz male sendviče ili kakav kolačić. Dalmatinska marenda zaslužila je imati isti status. To je hedonistički običaj, zapravo način života, koji ovdje živi stoljećima.

I baš je zato jedna od najautentičnijih lokalnih priča koje turist u Dalmaciji može doživjeti. Na otocima i u priobalnim mjestima guštat će u morskim plodovima, brudetu, crnom rižotu, slanim inćunima. Upute li se u Zagoru, pred njima će se ukazati slasni domaći pršut i panceta, sočno meso ispod peke…

PRAVI DOŽIVLJAJ MEDITERANA U RESTORANIMA I KONOBAMA KOJI ČUVAJU STARE OKUSE

Mediteranska je kuhinja najzanimljivija i najzdravija na svijetu, a svi njezini najbolji okusi mogu se probati u Dalmaciji. U konobama koje i danas čuvaju stare recepte, kuhaju s ljubavlju, ne vjeruju u prečace i instant rješenja. U njima je najbolje doći i pitati: “Što danas valja?” i prepustit se preporuci kuhara ili vlasnika i uživati u starim okusima u kojima se gušta uz čašu vina. Iako nije pravilo, marenda se često priprema u velikom loncu, teći, koji dolazi na stol i iz kojeg se hrana dijeli uz razgovor i smijeh.

Ta je teća jedan od simbola marende, bilo da se u njoj kriju skromne tripice ili raskošna gregada. Teća simbolizira trud i ljubav onoga tko je jelo pripremio, ali i zajedništvo i povezanost onih koji jelo iz nje dijele. Od Splita, preko Trilja, otoka poput Hvara ili Šolte, diljem priobalnih mjesta poput Omiša i Kaštela… Sljedeći put kad se nađete u Dalmaciji, zaboravite brzu hranu, ne tražite brunch. Potražite pravu dalmatinsku konobu i uživajte u marendi.

Saznajte više od Dalmatinskoj marendi u našoj dokumentarnoj seriji: